Horvati

Kvart: Knežija

Gdje točno: Rudolfa Bićanića 12, s južne strane Dione na Knežiji

Radno vrijeme: 7.00 – 23.00

Otvorena: 1964.

Kategorija: nekad gostionica, danas samo c b

SU: 2

Vremenski podaci s ovog posta više ne vrijede kao u vrijeme njegove objave. Kao i još neki na ovome blogu, ovaj lokal je u međuvremenu nažalost zatvoren. Stoga, epitaf:


Kad god se hoda uz Dionu na Knežiji u smjeru caffe bara Horvati, negdje u kutu mozga lebdi lagana strepnja: Jesu li još tu? Nasreću, zasada je odgovor još uvijek da.

Horvati su pravi dragulj. Stari su koliko i sama Knežija, ili točnije „od poplave“. Dakle, otvoreni su ni više ni manje nego 1964, nakon velike zagrebačke poplave i odonda su solidno očuvali svoj osebujni štih. Arhitekturalno pripadaju onom jednom polu-zidanom – polu-limenom kompleksu samoposluge (kakvi su u socijalizmu sagrađeni u puno novijih gradskih kvartova, a često su uz samu samoposlugu sadržavali i još nekoliko radnji vitalnih za kvartovski život, u koje se uvijek broji i gostionica), što je ostavilo pečat u vidu visokog stropa i prozora koji počinju već pola metra od poda pa je po danu sve puno svjetla. Danas je ta knežijska samoposluga Diona (zasada još aktivna), a u caffe baru Horvati se više ne poslužuju sir, pršut i ribice, nego o tome još samo svjedoči mali stakleni hladnjak u sklopu šanka. 

Za tople dane tu je mala terasa u hladu drveća s pogledom na parking, ali pravi čar ipak čeka unutra. Ogromne prozore zastiru jednako ogromne čipkane bijele zavjese, stare cca 40-50 godina. Uz prozore su raspoređeni mali kvadratični drveni stolovi, svi bez iznimke prekriveni klasičnim kompletom stolnjaka i nadstolnjaka – vjerojatno još jedan ostatak iz vremena kad se tu nešto moglo i pojesti. Na podu je tapison. Naravno, ima i znakova novijih vremena – zidovi su okrečeni u oker i crvenu, na sredini stoje hladnjaci, na zidu su i klima i novi TV ekran i autorske slike s morskim motivima... Ali tu ste kao u svojoj dnevnoj sobi. Gospođa Marija, koja je vlasnica posljednjih dvadeset godina, kaže da upravo to gosti često i kažu.

Gosti su, naravno, uglavnom iz kvarta. Većina ih dolazi godinama - na kavu, na gemišt i na pivo. U miru se čitaju novine. Glazba je s linije. Upali se i TV. Katkad je više ljudi, katkad manje. Nema posebnih pravila oko toga kad je špica, ali velike gužve nikad nema. Između jedne i druge dnevne obveze, tu se dolazi predahnuti.

 

Zato, ako se nađete na Knežiji i osjetite da vam treba pauza, prošećite do Dione i onda uz nju prema jugu. Odmah iza debelih zavjesa, sigurno vas čeka jedan stol.