M.K. Krolo

Kvart: Centar 

Gdje točno: Radićeva 7, minutu hoda od Jelačićevog trga

Radno vrijeme: pon - sub 8.00 – 01.00, ned 9.00 – 23.00

Otvorena: 1981.

Kategorija: c b

SU: 1

Kad se s Trga zaputi Radićevom, malotko neće s lijeve strane zamijetiti velika tamna stakla u kojima se ulica ogledava kao u zrcalu. Pred njima je duguljasta ulična terasa, a iza njih se od 1981.  nalazi kultna birtija zagrebačkog centra – M.K. Krolo.

 

Čini je zapravo samo jedna nevelika prostorija posve jednostavnog tlocrta, namještena izrazito simetrično, u kojoj središnje mjesto među zidnim šankovima i niskim separeima zauzima veliki polukružni šank. U kombinaciji s visokim stropovima i puno drva - u toploj, „trešnja“ nijansi smeđe – sve to čini rijetko očuvani i održavani originalni interijer koji je zasigurno jedan od razloga kultnog statusa lokala. Vizual „Krole“ je savršeno usklađen i osim tankog TV ekrana i naravno, hladnjaka, nema nijednog predmeta koji je tu vidljivo anakrono sletio s 21. stoljećem.

 

U usporedbi s ostalim lokalima na ovom popisu, „Krolo“ ima najraznolikiju klijentelu, a vjerojatno se i najbolje „drži“ u pogledu poslovanja. Nikad nije prazan. Tu su i stalni gosti svih generacija – oni koji žive ili rade u blizini ili nijedno od toga, ali ciljano dolaze tu na piće - ali i povremeni posjetitelji, domaći ili turisti, zalutali iz vreve zagrebačkog centra. Standardno, preko dana je mirnije – sve vrste Zagrepčana dolaze na kavu, gemišt, čaj ili sok i atmosfera lijepog starog lokala je na vrhuncu. Međutim, navečer ta atmosfera „stare birtije“ često ostaje samo u onom vizualnom, jer kao što smo rekli: „Krolo“ dobro posluje u centru grada – što znači da se u nekim stvarima ne razlikuje od kafića uzduž Tkalčićeve ili Bogovićeve. Šest dana u tjednu je otvoren do 1.00 i navečer je barem vikendom dupkom pun, pri čemu glazba – komercijalni urbani zvuci svih žanrova s linije ili laptopa – katkad trešti i na ulicu. Sukladno tome i ponuda pića je nešto bogatija u odnosu na većinu ostalih starih birtija u Zagrebu.

U svakom slučaju, ako još nikad niste bili u Kroli, svakako navratite. Bilo u sklopu večernjeg izlaska ili ako vas ne privlači gužva, jednom preko dana. Jednom kad se nađete u blizini Trga – sjetite se da na samo par koraka uz Radićevu s lijeve strane još uvijek stoji jedna – rijetko lijepa – stara birtija.

 

Mihaljevac

Kvart: Mihaljevac

Gdje točno: Mihaljevac bb, na okretištu tramvaja

Radno vrijeme: 6 – 20, nedjeljom od 7 - 16

Otvorena: 1974.

Kategorija: c b

SU: 4

Vremenski podaci s ovog posta više ne vrijede kao u vrijeme njegove objave. Kao i još neki na ovome blogu, ovaj lokal je u međuvremenu nažalost zatvoren. Stoga, epitaf:

Na samom tramvajskom okretištu, na polaznoj stanici 14-ice i 8-ice na Mihaljevcu, od 1974. stoji caffe bar Mihaljevac. Riječ je o limeno-staklenom kontejnerskom objektu, primjerku montažnih gradnji kakve su u drugoj polovici prošloga stoljeća nicale po mnogim izvancentralnim gradskim četvrtima u funkciji kafića, trgovina i ostalih radnji. Na ovoj listi ima najviši stupanj ugroženosti, jer je vlasnicima u planu preuređenje. Ono je očito nužno za opstanak lokala jer takva osebujna građevinska konstrukcija ipak ima svoje slabosti, osobito sa više od četrdeset godina na leđima.

Međutim, Mihaljevac je rijetko šarmantno mjestašce. :) Krije se iza natkrivene terase s drvenim klupama i stolovima – dostupne cijele godine, ali iskorištenije u toplim mjesecima, naravno. Unutra se sjedi isključivo na visokim stolicama, a u jednostavnom interijeru strše samo šank i jedan osebujni veliki stol koji podsjeća na inventar iz neke birokratske ustanove iz šezdesetih. Na podu ciglaste pločice, na zidovima montažne police. Gemište i vodu još uvijek možete dobiti u kupicama iliti bačvicama. Rasvjeta je jaka, danju još dodatno pojačana dnevnim svjetlom koje ulazi kroz velike prozorske površine uzduž cijela tri zida. Televizora nema, ali katkad se može čuti glazba – s laptopa ili radija – a katkad je nema. Ponuda je standardna – pivo/gemišt/sok/kava/čaj/žestica – i vruća čokolada.

Dio klijentele jest stalan, ali nema osobitih pravila oko toga kad je „špica“. Katkad će se zateći prazan lokal, a katkad će za tjedan dana u isto vrijeme sve stolice biti zauzete. Gosti su uglavnom gradski putnici u svim varijantama presjedanja između tramvaja i autobusa, vozači koji si prikraćuju pauzu te planinari na putu ili povratku sa Sljemena. Atmosfera uvijek lagano odaje da je zapravo riječ o sastavnom dijelu prometne postaje – usputnoj stanici za predah prije povratka radostima gradskog prometa.

Zato sljedeći put kad se zaputite na Sljeme, svakako navratite u Mihaljevac – po mogućnosti što prije! Tom stvarno osebujnom primjerku stare birtije je najavljeno preuređenje i zato tko ga želi doživjeti u starom izdanju – neka požuri!