Pivnica 50

Kvart: Centar

Gdje točno: Petrinjska 50, 3 min od Glavnog kolodvora

Radno vrijeme:  6.30 – 23.00

Otvorena: 1978.

Kategorija: c b (nekad pizzeria i pivnica)

SU: 2

U najmirnijem dijelu Petrinjske - pri samom njezinom dnu, na tek nekoliko metara od Branimirove – nalazi se kućni broj 50. Na toj je adresi još 1978. otvorena pizzeria, 1985. se lokal proširio u pivnicu s hranom, a 2004. se pak posve suzio u pivnicu bez hrane, iliti caffe bar. Sve se odigralo pod istim vlasnicima i interijer je nekim čudom i na sreću ostao gotovo sasvim netaknut, od 1978.

Pred ulazom je klasična duguljasta terasa za tople mjesece – koliko pločnik dopušta, naravno. Unutra su dvije prostorije; u prvoj se sjedi samo na visokim stolicama uz lijevi ili desni šank, a u drugoj se može sjesti i na niže klupe, za stol. Strop, zidovi i šank su u tamnom „brodskom podu“. Police za šankom malo podsjećaju na inventar nekog planinarskog doma. U jednoj prostoriji zid prekrivaju ogledala i otisci srednjovjekovnih grafika, a u drugoj je oslikan zagrebačkim motivima, opet u tamnosmeđoj nijansi. S iznimnom te zgodne freske, ostatak prostora kao da se zamrznuo u vremenu odmah po otvaranju. 

Naravno, nekada je bilo puno više gostiju. U pizzeriu i u pivnicu dolazilo se i u pauzama za ručak i navečer na druženja. Ali promjene u gradskim i državnim uredbama u posljednjih 15 – 20 godina donijele su svoje, promet se smanjio i danas uglavnom dolaze samo dugogodišnji gosti - oni koji žive ili rade u blizini.

Uz ostatak standardne ponude, Pivnica još uvijek ima obilan izbor piva, plus točeno. Glazba je tiha, s linije. Uglavnom nema prevelike gužve, atmosfera je mirna. Zato ako prolazite negdje kraj Glavnoga i raspoloženi ste za pivo, sjetite se Petrinjske 50. Sigurno će se naći koja slobodna stolica ili separe, pivo će biti hladno, a donijet će vam ga gazda ili gazdarica – isti ga nose od '78.  :)

Horvati

Kvart: Knežija

Gdje točno: Rudolfa Bićanića 12, s južne strane Dione na Knežiji

Radno vrijeme: 7.00 – 23.00

Otvorena: 1964.

Kategorija: nekad gostionica, danas samo c b

SU: 2

Vremenski podaci s ovog posta više ne vrijede kao u vrijeme njegove objave. Kao i još neki na ovome blogu, ovaj lokal je u međuvremenu nažalost zatvoren. Stoga, epitaf:


Kad god se hoda uz Dionu na Knežiji u smjeru caffe bara Horvati, negdje u kutu mozga lebdi lagana strepnja: Jesu li još tu? Nasreću, zasada je odgovor još uvijek da.

Horvati su pravi dragulj. Stari su koliko i sama Knežija, ili točnije „od poplave“. Dakle, otvoreni su ni više ni manje nego 1964, nakon velike zagrebačke poplave i odonda su solidno očuvali svoj osebujni štih. Arhitekturalno pripadaju onom jednom polu-zidanom – polu-limenom kompleksu samoposluge (kakvi su u socijalizmu sagrađeni u puno novijih gradskih kvartova, a često su uz samu samoposlugu sadržavali i još nekoliko radnji vitalnih za kvartovski život, u koje se uvijek broji i gostionica), što je ostavilo pečat u vidu visokog stropa i prozora koji počinju već pola metra od poda pa je po danu sve puno svjetla. Danas je ta knežijska samoposluga Diona (zasada još aktivna), a u caffe baru Horvati se više ne poslužuju sir, pršut i ribice, nego o tome još samo svjedoči mali stakleni hladnjak u sklopu šanka. 

Za tople dane tu je mala terasa u hladu drveća s pogledom na parking, ali pravi čar ipak čeka unutra. Ogromne prozore zastiru jednako ogromne čipkane bijele zavjese, stare cca 40-50 godina. Uz prozore su raspoređeni mali kvadratični drveni stolovi, svi bez iznimke prekriveni klasičnim kompletom stolnjaka i nadstolnjaka – vjerojatno još jedan ostatak iz vremena kad se tu nešto moglo i pojesti. Na podu je tapison. Naravno, ima i znakova novijih vremena – zidovi su okrečeni u oker i crvenu, na sredini stoje hladnjaci, na zidu su i klima i novi TV ekran i autorske slike s morskim motivima... Ali tu ste kao u svojoj dnevnoj sobi. Gospođa Marija, koja je vlasnica posljednjih dvadeset godina, kaže da upravo to gosti često i kažu.

Gosti su, naravno, uglavnom iz kvarta. Većina ih dolazi godinama - na kavu, na gemišt i na pivo. U miru se čitaju novine. Glazba je s linije. Upali se i TV. Katkad je više ljudi, katkad manje. Nema posebnih pravila oko toga kad je špica, ali velike gužve nikad nema. Između jedne i druge dnevne obveze, tu se dolazi predahnuti.

 

Zato, ako se nađete na Knežiji i osjetite da vam treba pauza, prošećite do Dione i onda uz nju prema jugu. Odmah iza debelih zavjesa, sigurno vas čeka jedan stol.

Hrvoje

Kvart: Trešnjevka

Gdje točno: Nova cesta 84, 5 min od Trešnjevačkog placa

Radno vrijeme: 6.00 – 23.00

Otvorena: 1990.

Kategorija: c b

SU: 1

Caffe bar Hrvoje otvoren je 1990. i otpočetka je uređen u već tada retro stilu – s tapetama, drvenom lamperijom i „brodski pod“ - stropom s ventilatorima. Danas taj retro već djeluje prilično autentično, unatoč mjestimičnim očitim obnovljenjima. S obzirom na veličinu, interijer mu je prilično raznolik – i standardni niski stolovi i visoke stolice i separei. Zbog Tiffanyja, zlatno-crvenih tapeta i drvene lamperije, vizualno ostavlja topli dojam, a ipak nije pretrpan. Audio kulisu raznih domaćih i stranih klasika stvara jukebox (doduše ona novija, mp3 varijanta).

Gosti su većinom iz kvarta. Raspon godina je širok, od cca 20 pa nadalje. Gđa Svjetlana, vlasnica, kaže da nema pravila oko toga kad je uobičajena špica. Dolazi se i na kavu ujutro i na gemišt poslije posla, na pivo navečer i na nepredviđene veselice i gledanje utakmica u bilo koje doba. Kako se zalomi. Ponuda pića je standardna. Vani je mala uzdužna terasa, koliko im dopušta nogostup, ali kad zahladni više nije u funkciji. I tu osjećaju financijske posljedice posljednjih godina – promet se ne može usporediti s onim prije petnaest godina, ali zasad još nekako ide.

Ako ste se baš zatekli na Trešnjevci i popili biste pivo i još biste najradije da se možete zavaliti kao doma na kauč...  U Hrvoju vas vjerojatno čeka separe.