*specijal*: Pod starim krovovima

Nakon deset objavljenih starih birtija, slijedi nekoliko specijala. U tim postovima će se ili na primjeru više lokala izložiti neki aspekt usko vezan uz tematiku – ili će se predstaviti po jedan lokal koji možda ne pristaje u potpunosti u naše okvire pojma „stara birtija“, ali za koji smatramo da ima nekih elementarnih dodirnih točaka s „pravom“ stvari te da ga zato vrijedi spomenuti.

Kvart: Gornji grad 

Gdje točno: Basaričekova 9, malo iznad Markovog trga

Radno vrijeme: pon-čet: 7.00 – 00.00, pet 7.00 – 2.00, sub 8.00 -2.00, ned 9.00 – 23.00

Otvorena: ~ 1830. ?

Kategorija: c b, nekad gostionica

Kad se govori o starim zagrebačkim birtijama, jedno mjesto je nemoguće zaobići. U okviru ove tematike, ono ima poseban status i upravo zato mu i pripada prvi specijal Stare birtije. Riječ je, dakako, o kultnoj, na filmskoj traci ovjekovječenoj, najstarijoj još živućoj zagrebačkoj birtiji – Pod starim krovovima (Ili Kod Š/Žnidaršića).

Razni izvori rado spominju 1830. godinu kao godinu otvorenja. Kako i mi informacije dobivamo više-manje samo iz usmene predaje, ne možemo ništa tvrditi zasigurno. Međutim, rečeno nam je da je ono što je na toj adresi postojalo oko 1830. više nalikovalo na privatni vinski podrum, a da prava krčma otvorena za javnost postaje tek od otprilike tridesetih godina 20. st. Ali kakvi god zapravo bili povijesni detalji, vjerujem da se može ustvrditi sljedeće: na broju 9 današnje Basaričekove ulice toče se pića za društvo posljednjih nešto više od 170 godina, uz povremene manje prekide. Kao prava krčma dugo su imali i gablece, ali silom zakona o pušenju i njih je 21. st. potjeralo u kategoriju caffe bara.

Besmrtnim ih je učinio Željko Senečić 1970, iskoristivši već tada drevni interijer za kulise onoga što će postati kultni pojam krčme – K Žnidaršiću! – u također kultnom filmu Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli, čija se radnja odvija tridesetih godina 20.st. Vanserijska popularnost filma Starcima je tako u nasljeđe ostavila još jedan nadimak, koji se u zagrebačkoj svijesti toliko udomaćio da danas neki možda i nisu svjesni da je Žnidaršić bio samo ime iz filma, a ne stvarni naziv stvarne krčme na toj lokaciji. Međutim, od današnjeg vodstva lokala čuli smo da je zapravo riječ o prezimenu Šnidaršić i da je neki lokal (ili radnja?) pod tim imenom postojao negdje u Donjem gradu. Zanimljiv podatak, ali detaljniju istragu oko tog izvornog početnog slova prepuštamo nekome drugome. Pučka etimologija je komplicirana stvar. :)

E sad. Zašto je ovakva kraljica starih birtija stavljena u specijalni post, osim zbog svoje nenadmašne starosti, kultnog statusa i poprilične popularnosti koju uživa i danas? Pa glavni razlog je to što je – paradoksalno – ipak ne možemo strpati u sasvim isti koš s onih prvih deset lokala koje smo objavili. Zašto? E tu se vraćamo na glavna obilježja pojma „stara birtija“. U uvodnom postu je naveden samo jedan uvjet koji mora biti ispunjen, a to je da lokal mora biti otvoren ne kasnije od 1990. i da ta starost odmah mora biti vidljiva iz izgleda njegovog interijera. Međutim, tokom dosadašnjih pregleda raznih lokala, iskristalizirale su nam se i neke druge karakteristike „starih birtija“ za kojima smo se jednostavno morali povesti, ali koje nije tako lako ukratko sročiti. Recimo to ovako: klasične stare birtije posjeduju jednu specifičnu kombinaciju izgleda interijera i atmosfere koji do neke mjere mogu varirati – ovisno o tome je li riječ o mirnoj kvartovskoj birtiji sa pretežno starijom klijentelom poput Trešnjevačkog kutića ili Mlinčeka, ili pak o atraktivno uščuvanim i još uvijek gužvovitim primjercima fine birtije iz centra poput Britanca ili Krole – ali koji u konačnici uvijek imaju jedno zajedničko obilježje, a to je osjećaj da je tu vrijeme stalo. Sa Starim krovovima više nije tako. Tu je vrijeme otišlo dalje.

Da, interijer je besprijekoran. Neizbježni suvremeni aparati (hladnjak, klima, TV...) jedva se i primjećuju. Dominiraju drvene grede i šank, starinski šareni stolnjaci i kupice za gemišt, kaljeva peć i drveni daščani pod – sve rezultat truda današnjih vlasnika da prostor zadrži što izvorniji izgled. Što je u našoj metropoli uistinu rijetko viđena inicijativa i zato im skidamo kapu!!! Posebno kad se uzme u obzir da nisu sve dosadašnje vlasničke strukture – a čini se da ih je u posljednjih 20-ak godina ovaj lokal promijenio nekoliko – bile jednako kulturno senzibilne. Bilo je tu nekih preuređenja, čak i pokušaja lounge bara (???!!!) i današnji čarobni interijer je zapravo – ispravimo se – rezultat truda da se prostoru vrati jedan izvorniji izgled.

Međutim, Krovovi nisu stali samo na njegovanju interijera, već ga i sustavno oživljavaju raznim programima. Tu su akustične svirke, čitanja poezije i izložbe fotografija, slika i grafika kojima redovito ustupaju svoje zidove. Ističu vezu sa Tko pjeva zlo ne misli i nekoliko je fotografija i sličnih tričarija koje podsjećaju na ljubljeno filmsko remek-djelo raspoređeno oko šanka i po zidovima. U jednom kutu stoji piano, a police i pokoja greda načičkane su starinskim kućanskim predmetima i knjigama, za ukras. Čuva se i status kultnog okupljališta glumaca te drugih umjetnika i ličnosti iz zagrebačkog javnog života, no taj popis je podugačak i već je više puta nabrajan u raznim drugim člancima pa se ovdje nećemo time zamarati. :)

 

Ono što želim reći s ova posljednja dva odlomka je sljedeće: Krovovi su danas vrlo živo mjesto koje konstantno i svjesno radi na održavanju te živosti. Preko dana jest mirno, ali tu zalaze i mladi i stari i navečer su česte i poprilične gužve. Razni programi uvijek donose neke nove energije i unatoč pomno održavanom „starinskom“ interijeru, upravo to je ono što danas tom prostoru daje najveći pečat. To je jedan od načina kako jednoj staroj birtiji udahnuti novi život i ovdje ga možemo samo pohvaliti – jer su ipak očuvane crte originalnog identiteta. Međutim, upravo to je i ono zbog čega Krovovi danas ipak ne pristaju u klasične okvire stare birtije ovog bloga. Njima trenutno nema smisla određivati „stupanj ugroženosti“, jer nisu ugroženi na isti način kao onih prethodnih deset. Zato im pripada specijal.

I da ne duljimo: za dočaravanje interijera tu su fotke. Ako još niste bili – što čekate? Odaberite si atmosferu koja vam više odgovara – ako ste za mirniju, dođite preko dana dok svira samo radio; ako ste za življu, navratite navečer, po mogućnosti oko vikenda i sva je prilika da ćete uhvatiti neku svirku uživo. Ako vas ne privlače zadimljene gužve u zatvorenom za toplih ljetnih večeri – na ulici je i lijepa drvena terasa. Ponuda pića je standardna, solidno pojačana na polju domaćih rakija. Ako vas ti okusi ne zanimaju, bez brige – Kod Š/Žnidaršića uvijek čeka gemišt :).