petak, 11. prosinca 2015.

Mlinček



Kvart: Črnomerec (južna granica)

Gdje točno: Selska 33 a, tik uz prugu nad podvožnjakom Selske, pored „GK Črnomerec“ 



Radno vrijeme:  6.00 – 22.00, nedjeljom zatvoreno


Otvorena: <1939.


Kategorija: c b (nekada buffet - gostionica)


SU: 2




Tamo gdje Selska silazi pod prugu prije nego što će izaći na Baruna Filipovića i dalje na Ilicu – na samom uglu s Gradiščanskom, leđima okrenut sjeveru, a licem pruzi i ogradi nogostupa koji tu nadvisuje Selsku – stoji Mlinček. Točnu godinu otvaranja nismo saznali – rečeno nam je tek da lokal tu postoji od prije drugog svjetskog rata i da je nekada bio buffet i uz pokoji nadimak nosio naziv Plešivica, dok ga sredinom devedesetih nije preuzela sadašnja gazdarica i prekrstila ga.



 

Interijer je kompaktan – jedna duguljasta prostorija namještena samo najnužnijim inventarom – 6 stolova, šank i hladnjak. Sve je obloženo tamnim drvom, što i tu stvara blagi štih planinarskog doma. Na policama za šankom stoji pokriće za današnje ime – solidna zbirka starinskih mlinaca za kavu. Osim tih polica, dekoracija je čisti minimalizam – tek pokoji ukrasni tanjur ili slika sa zagrebačkim vedutama. 90 % interijera djeluje kao da je zamrznuto još u vremenu tog mitskog otvaranja – prije drugog svjetskog rata, prije socijalizma.





Nasuprot ulazu, u dnu lokala jedna vrata vode na šarmantnu malu vrtnu terasu – zaklon od žege u hladu starog dvorišta ljeti. Zabrana pušenja i tu je ostavila traga pa je nekadašnji buffet – dakle objekt koji nudi i gablece – postao samo caffe bar i nema više roštilja na terasi, a nekadašnja kuhinja sada je samo ostava. 



























Suvišno je reći – do prije nekih dvadesetak godina od trenutka otvaranja pa do zatvaranja bilo je dupkom puno. Tome su najviše pogodovali vojarna na Ilici i razne tvornice u to vijeme smještene oko pruge. Ali probijen je podvožnjak, tvornice su se zatvorile, prestala se služiti hrana... Promet se jako smanjio. Danas tu zalaze samo ljudi iz kvarta – oni koji znaju. :) Jer na Mlinček će teško nabasati slučajni prolaznici npr. s Ilice ili Trešnjevke – sa Selske se uopće ne vidi ako prolazite autom i potrebno je pružni prijelaz prijeći pješice, ili bar doći iz smjera nekog od parkirališta prema Zapadnom kolodvoru. Nekada bučno križanje puteva (prije podvožnjaka i pothodnika), danas je pusto i mirno mjesto.






Ali one koji ga se ipak dokopaju čeka pravi biser. :) Za drvenim stolićima sa kockastim zelenim stolnjacima čitaju se novine i igra se Bela. Pije se pivo, gemišt i kava. Pokoji čaj i žestica. Uredno svira radio Kaj. I... Nema televizije. Kutija televizora dokono spava ugašena na hladnjaku, otkad je otkazala poslušnost dvije i neke.





Zato ako se nađete negdje u blizini i nije nedjelja, a rado biste nekamo sjeli, sjetite se ugla Selske i Gradiščanske. Dok je još tu, Mlinček će vas uvijek gostoljubivo primiti – u tome ipak ima preko 75 godina prakse.













srijeda, 25. studenoga 2015.

Pivnica 50






Kvart: Centar

Gdje točno: Petrinjska 50, 3 min od Glavnog kolodvora

Radno vrijeme:  6.30 – 23.00

Otvorena: 1978.

Kategorija: c b (nekad pizzeria i pivnica)

SU: 2










U najmirnijem dijelu Petrinjske - pri samom njezinom dnu, na tek nekoliko metara od Branimirove – nalazi se kućni broj 50. Na toj je adresi još 1978. otvorena pizzeria, 1985. se lokal proširio u pivnicu s hranom, a 2004. se pak posve suzio u pivnicu bez hrane, iliti caffe bar. Sve se odigralo pod istim vlasnicima i interijer je nekim čudom i na sreću ostao gotovo sasvim netaknut, od 1978.




Pred ulazom je klasična duguljasta terasa za tople mjesece – koliko pločnik dopušta, naravno. Unutra su dvije prostorije; u prvoj se sjedi samo na visokim stolicama uz lijevi ili desni šank, a u drugoj se može sjesti i na niže klupe, za stol. Strop, zidovi i šank su u tamnom „brodskom podu“. Police za šankom malo podsjećaju na inventar nekog planinarskog doma. U jednoj prostoriji zid prekrivaju ogledala i otisci srednjovjekovnih grafika, a u drugoj je oslikan zagrebačkim motivima, opet u tamnosmeđoj nijansi. S iznimnom te zgodne freske, ostatak prostora kao da se zamrznuo u vremenu odmah po otvaranju. 








Naravno, nekada je bilo puno više gostiju. U pizzeriu i u pivnicu dolazilo se i u pauzama za ručak i navečer na druženja. Ali promjene u gradskim i državnim uredbama u posljednjih 15 – 20 godina donijele su svoje, promet se smanjio i danas uglavnom dolaze samo dugogodišnji gosti - oni koji žive ili rade u blizini.




Uz ostatak standardne ponude, Pivnica još uvijek ima obilan izbor piva, plus točeno. Glazba je tiha, s linije. Uglavnom nema prevelike gužve, atmosfera je mirna. Zato ako prolazite negdje kraj Glavnoga i raspoloženi ste za pivo, sjetite se Petrinjske 50. Sigurno će se naći koja slobodna stolica ili separe, pivo će biti hladno, a donijet će vam ga gazda ili gazdarica – isti ga nose od '78.  :)