Volta

Kvart: Voltino

Gdje točno: Dragutina Golika 30,

u podnožju zgrade na uglu s Vinkovačkom ulicom

Radno vrijeme: 6.00 – 23.00, ned 7.00 - 22.00

Otvorena: 1979.

Kategorija: c b

SU: 3

Otvoren davne 1979. u srcu Voltinog naselja, caffe bar Volta danas je uistinu rijetki stari kvartovski biser koji s dvije stvari bez iznimke ostavlja dojam na svakog posjetitelja: besprijekorno očuvanim izvornim izgledom vrhunskog interijera i, dakako, atmosferom. :)

Volta je je površinski širokim lučnim prolazom podijeljena na dvije srednje velike prostorije: jednom dominira tamna lamperija, a drugom ogledala pod voltastom lamperijom, smeđe zidne svjetiljke i svijetle pločice osebujnog oblika. Pod u obje prostorije prekriven je pločicama s uzorkom i takav dosad još nismo zatekli ni u jednom lokalu na blogu. :) Sve stolice su visoke, jer su svi stolovi šank tipa. Na prozorima su lončanice, a ulazna vrata bi lako mogla pripadati i Unionovoj samoposluzi, recimo. Danak modernom dobu su tanki TV ekran nad šankom (za vijesti i utakmice), nekoliko manjih svjetiljki na stropu i pokoja novija stolica - zanemarivo.


 

  

Gosti su većinom stalni: žive ili rade u kvartu. Neki su tu od '79, kao i gazdarica. Čitaju se novine, gledaju se vijesti i utakmice. Pije se pivo, gemišt i kava iz standardne ponude. Svira radio.

Navede li vas put na Voltino i zatrebate predah, sjetite se ugla Golikove i Vinkovačke. Ugledate li natpis KAVA SA ŠLAGOM na staklu prozora ispod Pepsi naljepnice, znajte da ste na pravom mjestu. I požurite, dok su pločice još uvijek tu...

 

 

Kristal

Kvart: Srednjaci

Gdje točno: Braće Domany 6, u podnožju nebodera

Radno vrijeme: 7.00 – 23.00, nedjeljom 7.00 - 15.00

Otvorena: 1977.

Kategorija: c b

SU: 3

Kada s petice ili sedamnaestice izađete „na Braće Domany“ i sa Horvaćanske se spustite prema neboderima tako da su vam s lijeve strane, obratite pažnju na drugi neboder. U njegovom prizemlju, iza male terase ograđene čempresima i prekrivene zelenim tepisonom stoje zatamnjena smeđa reflektirajuća stakla koja zaklanjaju pogled u unutrašnjost jednog mini-bisera. Od kolovoza 1977., tu svjetluca Kristal.

Površinom je nevelik (šank s barskim stolicama s jedne strane i tri separea s druge) kao i možda većina caffe barova u prizemljima zgrada građenih 60-ih, 70-ih i 80-ih na perifernim zagrebačkim kvartovima. Od dana otvorenja  vodi ga ista gazdarica, a osim nekoliko barskih stolica i jednog TV-ekrana, interijer je u tih 40 godina više-manje ostao neizmijenjen. Mramorne ploče na podu, drvena lamperija i crveni baršun na zidovima, limeno-drveni šank pod prozirnim smeđim lusterima i strop kakav se odavno ne viđa u javnim prostorima – Kristal ima sve. :)

Ponuda pića je klasična, sa sasvim solidno raznolikim izborom piva. Glazba je tiha, s radija. Za utakmice se katkad upali TV. Gosti su većinom stalni, iz kvarta. Pije se kava, čaj i gemišt, čitaju se novine. Ujutro i predvečer je nešto življe, oko ručka mirnije. Kao doma.

Budućnost je neizvjesna, ali dok ide, ide. :) Zateknete li se slučajno u blizini škole na Srednjacima, zaputite se prema neboderima. Među dućanima, pekarama, voćarnama i bankomatima, na broju 6 barem jedan topli crveni separe čeka samo na vas. :)