8

Kvart: Centar

Gdje točno: Žerjavićeva 11, raskrižje Zelenog vala i Gundulićeve

Radno vrijeme: radnim danom 8 – 18, subotom 9-13, nedjeljom zatvoreno

Otvorena: 1971.

Kategorija: c b

SU: 3

Na JI uglu Gundulićeve i „donjeg“ Zelenog vala (južnog, u smjeru istoka) od 1971. stoji „Osmica“ – još jedan kultni gradski lokal za generacije rođene uglavnom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Izvana se jedan usamljeni visoki stol naslanja na išarani zid pored ulaza koji dijagonalno siječe ugao zgrade, a iza tamnih hrastovih vrata leži nevelika prostorija sa šankom i nekoliko mjesta za visoke stolice. No glavni adut „Osmice“ bio je poveći podrumski prostor koji nažalost više nije u upotrebi. Danas je u njemu preostalo još samo par separea i velika uljana veduta Zagreba naslikana na jednom zidu, što ćete vidjeti samo ako siđete na toalet.

Međutim, još uvijek funkcionalni dio lokala klasičan je primjer gradskog kafića svoga doba. Visoki strop, tamna hrastovina, ogledala. Nekoliko originalnih stolica. Istina, zidovi su pobojani u nešto modernije boje, a ostatak stolica pripada reklamnom inventaru Ožujskog, ali nije ni najmanje upitno – u caffe baru 8 očuvan je originalni interijer.

Nekada je bio bučno okupljalište mladeži i radio je do 22 sata, ali smanjenje kapaciteta i prometa popratilo je i smanjenje radnog vremena. Danas je „Osmica“ dnevni kafić i atmosfera je tu mirna, rijetko ima gužve. Gosti su većinom stalni – oni koji žive ili rade u blizini i svraćaju u pauzi ili nakon posla. Glazba je tiha, s linije. Televizije nema, ali uvijek se nađu novine. Ponuda pića je standardna.

Ako vas put slučajno navede na onaj dio Zelenog vala oko Gundulićeve i pogled vam zapne za ogromni metalni broj 8 nad tamnim vratima, navratite na kavu ili pivo. To je jedan od posljednjih još-nekako-živih primjeraka stare urbane birtije zagrebačkog Donjeg grada – posjetite ga dok je još tu.

Britanac

Kvart: Centar

Gdje točno: Nazorova 1, na Britancu

Radno vrijeme:  6.30 – 22.30

Otvorena: ~1982.

Kategorija: c b

SU: 1

Vremenski podaci s ovog posta više ne vrijede kao u vrijeme njegove objave. Kao i još neki na ovome blogu, ovaj lokal je u međuvremenu nažalost zatvoren. Stoga, epitaf:


Pri vrhu „Iličkog placa“ i pri korijenu Nazorove ulice, u prostoru nekadašnje poplunare, oko 1982. godine otvoren je caffe bar Britanac. Uzak i visok, s mini galerijom na vrhu kružnih drvenih stepenica, interijer mu je sačuvao izgled fine gradske birtije s početka osamdesetih. Barski stolovi i stolice u prizemlju, pokoji separe i niski okrugli stolić na galeriji. Dominiraju ogledala i tamno drvo. Vjerno nazivu lokala, tu je i pokoji fotoprint s motivima britanske prijestolnice, kao i nekoliko površina sa stiliziranim ornamentom britanske zastave. U toplijim mjesecima vani je i klasična duguljasta terasa - koliko im dopušta nogostup.

Naravno, najživlje je dok radi tržnica - tu se svraća na kavu, gemišt i novine, pokoje pivo ili čaj. Poslijepodne se atmosfera malo umiri pa predvečer opet živne. Dio gostiju je stalan – oni koji žive ili rade u okolici, ili drugi koji dolaze na Ilički plac – ali kako je ipak riječ o centru grada, naiđu i slučajni posjetitelji. Klijentela je šarena i uključuje i starije i mlađe. Ponuda je standardna, glazba je s radija. Tanki TV ekran je na zidu, ali rijetko se pali.

Ako niste često u tom dijelu grada, svakako jednom prošećite do Britanca – najbolje za neki vikend prije podne, dok traje sajam starina. Neke su ondje izložene na štandovima, a neke skrivene iza pročelja okolnih zgrada - i u jednoj takvoj možete popiti kavu i pročitati novine. Ako budete imali sreće u tu subotu ili nedjelju ujutro, u caffe baru Britanac oslobodit će se i mjesto za vas.