*

Ovo je blog o preživjelim dinosaurima. O preostalim starim zagrebačkim birtijama, otvorenima još u onom davnom dvadesetom stoljeću.

To su one koje su otvorene katkad i debelo prije 1990, one koje na podu imaju napukle ploče, a na zidovima bijele pločice ili tapete ili drvene lajsne i slike pejzaža skinute iz dnevnih soba socijalizma. One s velikim smeđim ili narančastim kockama zvanima „aparat za kavu“, ili s narančastim lusterom, ili s nečim trećim narančastim. One koje spadaju u kategorije ZUSP-a, kavane, gostionice i svega onoga između to troje, a nad vratima im često debelim slovima stoji buffet ili bistro. One koje se zatvaraju jedna po jedna, u ovom gradu i državi u kojima baš i nema nema svijesti o tome da birc koji izgleda gotovo identično kao i prije trideset godina nije dotrajali ostatak prošlosti kojeg se treba riješiti, nego dio tradicije i gradskog identiteta koje treba njegovati. I kako po Zagrebu trenutno niču samo ekskluzivni wine-barovi, fora-funky-hip-retro uređeni šareni kafići te super čiste bijelo – limeta zalogajnice, rapidno se smanjuju prilike za sjesti u birtiju s mirisom 20. stoljeća, nažalost.

I zato jer ih je ostalo tako malo i jer me iskreno strah da će sve nestati, želim bar posvjedočiti o postojanju šačice preostalih - u ovom blogu. Predstavit ćemo ugroženu vrstu: posljednje preostale stare zagrebačke birtije, jednu po postu. 

Uvjet je samo jedan - da je otvorena prije 1990. i da joj ambijent interijera to i pokazuje. Međutim, kako je 99 % socijalističkih ili još ranijih primjeraka davno nestalo, uzimam u obzir i pokoji iznimni primjerak iz devedesetih, prema slobodnoj procjeni. Uključene su i gostionice i „obične“ birtije, a bili bi uključeni i ZUSP-ovi da je još koji preostao. Isključujem samo one lokale koji na istom mjestu možda postoje dovoljno dugo, ali su preživjeli toliko obnova i izmjena interijera da su odavno izgubili prvobitnu atmosferu. Ako blog potraje preko pet postova, primam prijedloge za obradu, hvala! :D

-----------------------------------------------------------------------------------------

SU - stupnjevi ugroženosti: 

1 – zasada još koliko-toliko normalno posluju i ne razmišljaju o zatvaranju

2 – nije kao prije, budućnost neizvjesna

3 – budućnost vrlo neizvjesna

4 – pred zatvaranjem ili preuređenjem

-----------------------------------------------------------------------------------------

Kategorije:

* gostionica - poslužuje se i hrana 
* c b - caffe bar - "obična" birtija, samo piće

* kavana - velike hale u stilu bečkih kavana, poslužuju se i kolači i kratki zalogaji
* ZUSP - bijele pločice na zidu, šankerica u borosanama

Potonje dvije kategorije vrlo vjerojatno neće biti zastupljene među postovima jer se bojim da u Zagrebu više nema nijednog ZUSP-a, a otkad je zatvoren Kavkaz, nema više niti makar jedne kavane bečkog tipa koju nije zahvatilo jače preuređenje. Navodim ih samo in memoriam, ili za nevjerojatno sretan slučaj otkrića da u nekom rubnom gradskom kvartu još opstaje neka sjena bijelih pločica.

Mirni kutić

Kvart: Kustošija

Gdje točno: Petra Zrinskog 36, tik uz željezničku postaju Kustošija, na početku ulice sa sjeverne strane pruge

Radno vrijeme: 6.00 – 22.00, ned 7.00 - 14.00

Otvorena: 1968.

Kategorija: c b

SU: 3

Krene li se sa perona željezničke postaje na Kustošiji na sjever prema Ilici (i to putem izlaza koji sa istočne strane zaobilazi grmlje), ne valja previdjeti prvu kuću s lijeva. Iza lima i stakla vrata i prozora, pod jedva zamjetnom pločom s imenom svjetluca još jedan istinski biser: caffe bar Mirni kutić (ili Mirnom kutiću, kako u krasopisu decentno stoji na ploči).

Smješten s iste strane istih tračnica uz koje tek koji kilometar istočnije leži Mlinček, Mirni kutić također pripada elitnom društvu najstarijih primjeraka s našeg popisa – otvoren je, naime, one mitske 1968. Iako tek minutu-dvije hoda od užurbane Ilice i Zagrebačke ceste, ime koje nosi zasigurno nije nasumce odabrano jer ovaj Kutić stoji u uistinu mirnom kutku Zagreba, među kućicama Kustošije, i sam u prizemlju jedne od njih. Vjerojatno je suvišno reći da je promet gostiju, međutim, nekada bio znatno gušći – u „zlatno doba“ koje se prelijevalo i u Mlinčeku, zbog brojnih tvornica koje su radile oko pruge u tom dijelu Zagreba.

Interijer pri Mirnom kutiću je jednostavan – tek jedna kvadratična prostorija visokog stropa sa šankom i tri stolića. Pozornost odmah privlači možda najosebujniji šank koji smo dosad vidjeli, kao i lamperija i crvena boja na zidovima te vremešne pločice na podu, dok pomična sjenila na prozoru i kožne stolice oko stolova neodoljivo podjećaju na uredske inventare otprije (barem) 30 godina. Osim ta tri stola (i vjerojatno boje na zidovima), jedva da je išta mijenjano u proteklih 50 godina.

Od televizora nema ni T, ali lagano svira radio. Ponuda pića je standardna, a cijene su vjerojatno najugodnije među cijenama lokala s našeg popisa. Gazda i gazdarica su tu od otvaranja, a ni dio klijentele puno ne zaostaje. Stalni gosti su većinom iz kvarta, ali ima i onih koji dolaze sa većih udaljenosti. Od doma do Kutića neki imaju i po 25 drugih birtija, ali ipak uvijek dođu tu – kažu. I tako zadnjih 40 godina. :) Čaroban je Kutić.

I zato idući put kad siđete s vlaka na Kustošiji :), zaobiđite grmlje s istočne strane, prema sjeveru. Ili ako ste na Črnomercu i baš vam treba predah, protegnite malo noge – do željezničke stanice na Kustošiji samo je desetak minuta. Pri Mirnom kutiću barem jedna kožna stolica čeka samo na vas. :)